Επιμέλεια: Εύα Πετροπούλου Λιανού
A Poem dedicated to all Women
Žena
Pitala sam se da li sam slobodna.
Da li se ti osećaš slobodnom?
Ne.
Svakog dana hodam ulicom mogućnosti i prilika…
Ali niko me ne gleda.
Jer sam žena.
Neizrecivo je koliko se žena iskorišćava.
Od prvog dana.
Žena je trebalo da vaspitava dete,
da kuva za dete,
da ga nauči kako da misli, govori,
postupa…
Mnogo je toga što žena treba da uradi.
Ali šta se dešava posle?
Šta je sa ženinim potrebama?
Njenom željom?
Ženinom rečju?
Kao da ne postoji.
Sve dok jednog dana
ne pogledaš u ogledalo.
Vidiš svoje lice.
Vidiš svoje srce.
Vidiš svoje telo.
I ne prepoznaš ga.
Jer si toliko iskorišćena.
Iskorišćena odbacivanjem.
Potrošena samoćom.
Iskorišćena lažnim ljudima.
Potrošena lošim odlukama.
Bez vere.
Eva Petropoulou Lianou Grčka

Women
I was wondering if I am free?
Do u feel free?
Nooo
Every day I walk in a street of possibilities and opportunities..
But nobody look at me
As i am a woman..
It is unspeakable how much a woman is used..
From day one
A woman needed to educate the child
To cook for a child
To learn him how to think.. Speak..
Act..
A lot for a woman to do
But what happens after..
A woman need
A woman wish
A woman word
Inexistant person
Until one day
You will look at the mirror
You see your face
You will see your heart
You will see your body
And u will not recognize it
Because u will be so used
Used from the rejection
Used from the loneliness
Used from the fake people
Used from the bad decisions
Without faith!!!































